Svaki put kad puše vjetar, odnosi površinski sloj s moje kože. Izgledam potpuno drugačije nakon svake oluje. Volim vjerovati u to. Kao što vjerujem u ono što dolazi iza. Nisam otok, nisam sama, nisam bez smisla.
Čempresi rastu uzgor, čitam naslov knjige na najgornjoj polici u kući ljudi koji su me odgojili. Zamišljam sebe kao čempres, na otoku kako rastemo, rastemo zajedno.
(riječi: Iva Divić)
